Zvjezdani nadnevak 12.4.2016
Dnevnik Kapetana Konfuzija
Milječna staza
Planet Zemlja
Sinj

Ljeto je došlo naglo i udarilo žestoko!

Ko i mi večer prije. Naime 2.4. u popodnevnim satima ispred sad već kultne sinjske Vojarne krepavali smo čekajući tonsku.. tu večer je bio prvi službeni koncert “Tužne Kocke” a večer prije “Kocka” je bačena na premijeri u Brockve i kako to biva mic po mic mi smo se satrali alkoholom, nikakvo hvaljenje samo konstatacija.. teška vremena oskudica trave.. teško lokanje..jebiga.. onda je sljedeći dan trebalo u mamurluku sve to organizirat i koncert i tonsku i goste i bogtepitaj koliko još stvari koje treba pripremit da bi se ljudi na koncertu mogli opušteno otkačit od ovozemaljskih muka. Srića da imamo još ludih entuzijasta i naših Invalida iz udruge SUK pa se to sve nekako zakotrlja…velika im hvala da ih sad tu poimenice ne nabrajam M.O.R.T vas voli, bez vas nebi bilo to moguće izdržat pogotovo po onakvoj sparini. Skupilo se dosta svita predgrupa Feredon je bila pun pogodak, momci iz Dubrovnika su bili sjajni. Krenilo je furiozno! Naš prijatelj Magarac, koji je tog popodneva uganio zglob igrajući košarku, hrabro je stojeći kao pivac na jednoj noGi odrecitirao Gundulićevu himnu slobodi najavljujući goste. Nakon toga je je odšepao do za njega posebno pripremljene fotelje pokraj pozornice gdje je poput kakvog grčkog pijanog boga nadzirao simpozijum.. vjerovatno bi bio u prvim redovima da mu taj dan jedino zagrijavanje za košarku nije bilo 15 min odgledanih youtube videa M.Jordanovih poteza..kaže on: “Daj mi pusti to da se nabrijem!”…poslije prijetelja Dubrovčana na binu se popeo opet prijatelj Magarac i najavio nas svojim poetskim izričajem “Čudna li čuda” (toliko truda da se postane luda). Nakon toga smo se popeli mi i ničeg se ne sićamo znamo samo da smo odsvirali sve pjesme sa “Tužne Kocke” i onda još nekolicinu standardnih pjesama sa prva dva albuma.. i etoti.. tulum je potraja do dugo u noć a nekima i po još pešestdeset dana iza. Nama je tek počeo.
Nastavlja se…