Tužna kocka tekstovi
Grli me iz pluća
Dođi da vidiš nisam više plah
Grli me iz pluća, kradi me ko dah
Prepoznaj sebe u očima mojim
Tisuću zima u oku tvome stojim
Ljubavi našoj ne treba ni povoj
Mi sreli smo se prije u prolaznosti ovoj
Pojeo sam govno
Jer sam bio gladan
Ta pogledaj me samo
Mršav sam i jadan
Ali zato vidiš nisam više plah
Grli me iz pluća, kradi me ko dah
zato vidiš nisam više plah
Grli me iz pluća, kradi me ko dah
kradi me ko dah
Pojeo sam govno
Jer sam bio gladan
Pogledaj me samo
Mršav sam i jadan
Ali zato vidiš nisam više plah
Grli me iz pluća, kradi me ko dah
Pojeo sam govno
Jer sam bio gladan
Pogledaj me samo
Mršav sam i jadan.
Ali zato vidiš nisam više plah
Grli me iz pluća, kradi me ko dah
kradi me ko dah
Kroz vječnost
Prije bezbroj ljeta u dnu tople šume
Življasmo u liku bršljana i hrasta
Šumjela nad tobom moja krošnja tmasta
A tvoj korijen žedni prodirao u me
Bili smo dvije školjke na dnu okeana
Stisnuta uz mene oštrim rubovima
Sjekla si me, pa u bolnim trzajima
Pravio sam biser sokom svojih rana
Ne shvaća al svaka osjeća nam žila
Kad najednom, strani, nađemo se blizu
Da tih mijena u beskrajnom nizu
Traži nas i spaja neminovna sila
Ženo, ti ćeš sutra s mog zrenika zaći
Ostavit me sama s crnom tugom ovom
Al pod drugim suncem i u liku novom
Za hiljadu ljeta, mi ćemo se naći
Mi ćemo se naći
Mi ćemo se naći
Misao
Na dnu crne torbe
Jedna točka bijela
Plavog neba nasred
Stoji oblak sijed
A među mojim mislima
Uvijek na te jedina
Jedina me probada
Jedina je vrijedna
I samo kad si tu ta misao nije
Nije više sama i srce mi grije
I kad odeš ostat će jedina na svijetu
Sama kao prije da mi tugu pije
Na dnu crne torbe
Jedna točka bijela
Plavog neba nasred
Stoji oblak sijed
A među mojim mislima
Uvijek na te jedina
Jedina me probada
Jedina je vrijedna
I samo kad si tu ta misao nije
Nije više sama i srce mi grije
I kad odeš ostat će jedina na svijetu
Sama kao prije da mi tugu pije
Da tugu ne utapam u suzama i piću
Nego da se nađemo
I da ponovimo priču
Bog
Za riječi ga ne vuci
Gleda te mrko
Evanđelje po muci
Ne zovi ga brko
Bez dlake na jeziku
Bezosjećajni gad
Šutnja govorniku
Uvijek sve na prepad
Njegova je prva
Njegova i zadnja
Smeta mu i mrva
Mirno pomiče glave
Sa pladnja
Ko se mača laća
LA KUKARAAAĆAAA!
Čuvaj se tipa tog
Glavom i bradom
Vaš bog
HA-HA-HA-HAA-HAA
HA-HA-HA-HAA-HAA
Na cesti
Propalice, varalice, ulični svirači,
Kradljivci, fejkeri, hašiša pušači,
Stoperi, droljice, studenti, starci
Muhe, zmije, gušteri, komarci.
Na cesti
Kamiondžije, bajkeri, ludi australci
Kockari, lopovi, sumnjivi neznanci
Nevine žrtve živčanog sloma,
Skitnice jadne bez toploga doma.
Samo jedna cesta
Uvijek novi ljudi
Na jednom mjestu zaspeš, na drugom se budiš.
Vijuga zmija, na leđima nosi
Četri prijatelja i vjetar u kosi.
La la la laaaa la la la la
Propalice, varalice, ulični svirači,
Kradljivci, fejkeri, hašiša pušači,
Stoperi, droljice, studenti, starci
Muhe, zmije, gušteri, komarci.
Kamiondžije, bajkeri, ludi australci
Kockari, lopovi, sumnjivi neznanci
Nevine žrtve živčanog sloma,
Skitnice jadne bez toploga doma.
Samo jedna cesta
Uvijek novi ljudi
Na jednom mjestu zaspeš, na drugom se budiš.
Vijuga zmija, na leđima nosi
Četri prijatelja i vjetar u kosi.
La la la laaaa la la la la
U najljepšoj priči
Ruke još ti drhću, obrazi rumene
Oči šetaš sobom, nabrekle ti vene
Ipak, sa srca kamen a i sivi oblak
Isčeznu tada najzad i pogled ti je lak
U najljepšoj priči kada padnu maske
Snaga se pokazuje kad se glasno plače
I vjeru u ljubav srce glasno vraća
Udara a misliš četa da korača
I dok tišina s neba pada
U tebi se budi nada
I tada sebi lažeš
Moglo je i prije
Biti tako lijepo
I lice ti se smije
Raduje se srce
Sjaji kao zlato
I to kad ga hladnog sunce
Obasije
I dok tišina s neba pada
U tebi se budi nada
Laži, laži, laži
Olovni vojnici
Manipulacija publikom
Publika je integralni dio tkiva predstave
To je upravo onih dvadeset i pet olovnih vojnika
Kojima se djeca igraju
Da bi bilo moguće upravljati vojnicima kao igračkama
Za potrebe predstave izgrađene su mobilne platforme
Za svakog gledatelja po jedna.
Predhodno su obezličeni oduzimanjem osobnih stvari i osobne karte
uzimanjem otiska, a dodjeljivanjem broja
i zaduživanjem teške vojne opreme.
Univerzalnost lika vojnika kao onog koji biva najprije lišen identiteta
Potom gurnut u kaos rata, čini se nespojiva sa razlozima
zbog kojih se ratovi zameću
Znači nacionalna, teritorijalna, rasna, politička i vjerska razlikovnost.
Netrpeljivost, čuješ tu riječ
Netrpeljivost
Netrpeljivost
Koga
Jebem im majku
I taj mrak u kojeg nas bezimene odvuku
To dugotrajno i mučno čekanje, u nekoj vrsti kaveza
To doslovice trpljenje u kojem smo bespomoćni
Gurani amo tamo, bez nama nekog dokučivog reda i smisla
To stanje u kojem smo nemilosrdno gađani riječima, zvukom i slikom
Da bi nas naposljetku bez imalo milosti gurnuli u vatru
Simulacija je bez premca rata i ratne mašinerije
Čuješ, rata i ratne mašinerije
Da nas pripreme…
Jebem im majku.
S kolina na kolino
Prenosi se ludilo.
Logor
Nije nasilje nevidljive sile
Čuješ kako trljaju ruku
Ruku što u srce ulazi
Postaješ ono što nisi
Ruka odnosi što stvorio ti si
Dok ne gledaš u džep ulazi
A i u misli
Nije nasilje nevidljive sile
Nije nasilje nevidljive sile
Nije nasilje nevidljive sile
Ovo je jebeni logor
Sanjati odvažno
Voljeti snažno
Sve drugo je lažno
Sve drugo je lažno
Lažna Arkadija
Predivnih leptira
Tvoja bašta cvjetna
Lažna Arkadija
Zemlja tupo sretna
A ti poluživa
Svjesno nepokretna
Papirnatih leptira
Tamnica ti cvjetna
Kako te nije sram?!
Da te trgnem iz tvog
Samozadovoljnog mira
Spalit ću ti cvijeće
Ubit leptira
I sam ću postat leš
Zbog običnoga hira
Da te trgnem iz tvog
Samozadovoljnog mira
Jer beskrajna je smotra
Tužne ljudske bijede
Pomoli se u duši
Da zločesti izblijede
Jer na vrhu brijega
Ti si zelen hrast
Bori se za sunce
Imaš pravo rast
Sad bijes u tebi reži
Zar ti nije dosta
Materijalne gladi
I duhovnoga posta
Dok ova ružna mrlja
Što se nebom zove
Sije samo sumnju
I strahove nove
Sad
A beskrajna je smotra
Tužne ljudske bijede
Moli se u duši
Da zločesti izblijede
Jer na vrhu brijega
Ti si zelen hrast
Bori se za sunce
Imaš pravo rast
A oni su
Spremni za rat
Spremni za rat
Zaključane sobe
Zaključane sobe
Prošlosti u dvoje
I slike prašnjave
Što u njima stoje
I prazne riječi što presušile su davno
U vremenu kada nama
Sve je bilo ravno
Bili smo jedno i bili smo sve
Oprosti, hvala, zbogom
Volim te
U dubokim špiljama
Netaknutog uma
Kad mi smo bili
Kao mladi ris i puma
Vrištali smo skupa planinama slobode
Siti od lanaca
Što navikama vode
Bili smo jedno i bili smo sve
Oprosti, hvala, zbogom
Volim te
Plamen što kriješ
Zaronit ću u glazbu
Da napuni mi uši
Srce nek se dere
Dok mozak ne ogluši.
Moj je zanat uglazbit misli
Gibat osjećaje što su se stisli
Prsti sipaju zrna sreće
U šake onog što nikad razumjeti neće.
Da moje tijelo je kao žica
Ko gitara, kao ptica
I kad pjeva i kad svira
Moje tijelo vibrira.
Moj je zanat uglazbit misli
Gibat osjećaje što su se stisli
Prsti sipaju zrna sreće
U šake onog što nikad razumjeti neće.
Da moje tijelo je kao žica
Ko gitara, kao ptica
I kad pjeva i kad svira
Moje tijelo vibrira.
Oko mene ljudi prolaze
Jedni se rađaju, drugi odlaze
Kao roboti na struju
Oni troše se i kupuju.
Zaronit ću u glazbu
Da napuni mi uši
Srce nek se dere
Dok mozak ne ogluši.
Među tvoje grudi
Ja usnama past ću
Sladiti se tvojom strašću.
I ljubit ću plamen što kriješ
Dok mi krilom lice griješ
Ja ljubit ću plamen što kriješ
Dok mi licem lice griješ
Moj je zanat uglazbit misli
Gibat osjećaje što su se stisli
Prsti sipaju zrna sreće
U šake onog što nikad razumjeti neće.
Da moje tijelo je kao žica
Ko gitara, kao ptica
I kad pjeva i kad svira
Moje tijelo vibrira.
Volim
Volim ljude iste ka i ja
Šta najviše vole krepavat o’ smija
Srušit se na pod pa se kreveljit
Držat se za drob, đavlu se beljit
Bit mali dio promjene na bolje
Uvijek biti nasmijan i dobre volje
A kad padne noć i čudovišta dođu
Sakrit se pod poplun dok dalje ne prođu
Strahu se prišuljati potiho, s leđa
Nabit mu sombrero i dat mu hrpu cvijeća
Strpljivo sanjati svoj maleni san
Veselo kročiti kroz novi dan
Draga majko
Draga majko imao sam san
da ti pričam kakav je dan
a da je siv i oblačan sav
Zurim u prazno i čekam dan
Jutarnje svjetlo da mi ugrije dlan
I srce mi vrisne tisućama boja
Da me sjeti da sam čovjek
A ne dio stroja
Ja, aha
Kažeš molitva je to što liječi
Izmoli draga majko za me dv’je tri riječi
Za sve one koje volim
Da se s njima smijem i zajedno borim
Da smo sretni i da srca su nam čista
Da ih gledam kako vole
U očima sjaj da im blista
U očima sjaj da im…
Zurim u prazno i čekam dan
Jutarnje svjetlo da mi ugrije dlan
I srce mi vrisne tisućama boja
Da se sjetim da sam čovjek
A ne dio stroja
Ja, Aha
Ti i ja, aha
Draga majko imao sam san
da ti pričam kakav je dan
da je siv i oblačan
tužan i sasvim običan.
Jotipova Farma
Idemo na Jotipovu farmu
Uzgajat ćemo sretne misli
I zdravu hranu
Idemo na Jotipovu farmu
Uzgajat ćemo zdrave misli
I sretnu hranu
I Jotip je iša
Sam bez igdi išta
Imao je samo muda
Stvorio je zemlju čuda
Idemo na Jotipovu farmu
Uzgajat ćemo sretne misli
I zdravu hranu
Idemo na jotipovu farmu
Uzgajat ćemo zdrave misli
I sretnu hranu