Draga majko, imao sam san da ti pričam kakav je dan.. Ništa posebno..
Evo, baš nekidan, zapravo, bilo koji, jer se ne mogu točno sitit koji, pošto su ovdje dani poprilično isti. Ima ih ovdje sedam u tjednu, tridesetak u mjesecu i oko 365 u godini. Ovisno o tome koliko smo sriće imali te godine, kraći su il duži, al bez obzira na to vrte se u krug. Uglavnom, jedan od tih dana šetam ja tako u snu po susjedstvu i hrvam se sam sa svojim mislima, onako, baš pravo, grčko-rimskim stilom. Više grčkim nego rimskim, al dobro, nije bitno kad ionako gubim. Šetam tako i vidim čovjeka na klupi il kauču, u kućici il ispred nje.. Jebiga, ne mogu se točno sitit, bilo je to u snu, ko će sad sve to popamtit. Sjedi on tako u sri bila dana, noći il koje je doba dana u snu već bilo, nebitno. Sjedi on tako, tamo na zidiću, i neš virovat, pokušava sam sebe drkanjem ispalit iz svemira!? Konstantno svršava gomile i gomile nikad započetih stvari, mlad je i ima vremena, kaže da ga boli kurac za sve, a kurac mu tako i izgleda. Nasuprot njega neka žena lopatama hrane i tableta pokušava zatrpati svoju raspadnutu obitelj. Njena kćer dovodi prikolice muškaraca i trpa ih u istu rupu. Rupa je prevelika al obe se čine sretnima. Mlađa kćer, a možda i starija, malo mi je mutno sjećanje.. Uglavnom, ta druga kćer se dere da obe nisu normalne i pokušava istjerati sve muškarce iz rupe , kuće, stana il štajaznam di se to već dešavalo u snu. Pokušava, znači, istjerati sve muškarce iz rupe i pojesti svu hranu i tablete iz sobe il kuće, ne znam više, jer kao u toj sobi, kući il čemu već, je prevelik nered. Otac pije i pokušava sve dezinficirati alkoholom. Kaže, jedino što ga od svih tih ludih žena i muškaraca više užasava su sve te bakterije što se skupljaju na hrani. Luda kuća, kaže. Sin je uvjeren da sve ide u kurac i da svima treba izlet u prirodu na livadu i travu. Zato je na fejsbuku u sobi non-stop napušen jer ga sve to baca u depresiju.
U drugoj kući jedan umni istraživač je cijeli svoj život posvetio tome da riješi problem gladi u svijetu. On, kao i otac iz prve kuće, pokušava ubiti bakterije i nametnike, ali sa znanošću – modificirajući organizme. Jednog dana, kad riješi sve svjetske probleme, genetski će modificirati svoju curu ili momka, koji će ga zbog toga cijeniti i voljeti baš onakvog kakav je. Njegov djed je vlasnik puno stvari i stvorenja i sve ih prodaje za uspjeh svoga unuka i ljepotu svoje kćeri, koja pet od deset puta dnevno uspije uvjeriti ogledalo kako je, ako ne najljepša, onda barem približno lijepa kako ostale. Njen momak vozi veliki crni auto. Možda je bio i crven, nisam siguran, to mi je sve kroz san, al siguran sam da je auto bio brz i skup kako samo u snovima može bit brz i skup. Znači, taj njen momak vozi veliki skupi auto i pokušava njoj i svim njenim prijateljicama iz crkvenog zbora, pilatesa, teretane il aeorbika, ne znam točno, di se već žene druže u snu…Pazi, znači, taj lik pokušava njoj i svim njenim prijateljicama pokazati kako ima najveći, najjači i najbolji auto u gradu. Ima jako malo vremena a mora ih sve provozat, pa sve radi na brzinu il na kokainu. Najmlađi od svih likova koje sam sreo u snu kaže da nije kao ostali i da se ne uklapa, al da on ne može tu ništa jer je premalen, preružan i prenebitan da bi se promijenio, zato dane provodi ogorčeno meditirajući. Tu sam se probudio i nisam se više moga sjetit šta sam još sanjao. Sreća da je sve to bio samo ružan san.