mort_logo

kocka_S_rukom

mort_povezhi_se

facebook_mort
 mort_tjub mort_band_camp

crta_nova

raspored_blog

crta_nova

VRHUNSKO DNO LYRICS

Nećemo u Smeće

Naš grad je propast prava
U njem žive alkohol i trava
Djevojke hladnih usana i obraza
Čekaju poziv na piće kraj prolaza
Na kapaljku se u nas troše pare
Da se u bankrot ne otjera stare

U ranu zoru kontejnere njuše
Kite vade pa ih onda puše
Žure dok ne dođu smetlari
I odnesu njima potrebne stvari
Jer kod kuće ništa ih ne čeka
Pa nemaju ni kreveta meka

Kuda idemo, kud nas noge nose
Dok gledamo na ulici kako prose
Kuda idemo, luda pamet gdje će
Pa nećemo, nećemo u smeće

U našem gradu sve je propast sada
Ne mo’š nać nepopišanog hlada
Svaku večer rigaju u parku
Rigotinom uljepšaju starku
Prije toga dobro su se napili
Iz boce, vina su potegnuli

Nema posla u našem gradu
Piju, puše, Bogu dane kradu
Samo jedno sa veseljem rade
Bez po muke marihuanu sade
Bože mili, ne treba im škola
Samo pića, trave, žena, rokenrola

Kuda idemo…

INVALIDI

Neki invalidi voze kolica
Neki invalidi su retardirana dica
Neki invalidi nemaju ruku
Neki invalidi svoje žene tuku

A mi smo invalidi
Mršavi i blidi
Ne fali nam ništa
Samo perspektiva čista
Mi smo invalidi
Nemamo svrhu
Veselimo se Bozi
I zelenom vrhu

Neke invalide muči paranoja
Bude se u lokvi vlastitoga znoja
Neki invalidi predaju se radu
Neki invalidi siromašnima kradu

A moji invalidi drugovi su pravi
Sviraju gitare u zelenoj travi
Moji invalidi nit žanju niti siju
A uvik su sritni, vječito se smiju

LUCIFER

On je htio da se skrušim
Ja sam htio raj da rušim
Uzeo mi krila, nisam plakao
Pao sam na dno i podigao Pakao

Duboko u praznini moga pogleda
Zrcalo je gdje se tvoja savijest ogleda
Zatvori ti um u stakleni stan
Zarobi ti dušu i nemožeš van

Ja sam pjesnik neshvaćen
Zbog slobodna uma odbačen
Izmučen i napaćen
Potpuno izopačen

Ja sam tvoj najbolji prijatelj
Tvoj jedini vjerni pratitelj
Mračni dio uma tvog
Ja vodim te na mjesto gdje te ne vidi Bog

Ja sam iskrivljena slika Kristova
Mrtvo slovo usred praznih listova
Ja sam izgubljen spas
Ja sam bezumlja glas

Ja sam pjesnik…

Mali Isus

Mali Isus plače
S njim plačem i ja
Kada vidim oko mene
Šta se događa
Šta se događa
Šta se događa?
Negdje sam nešto vidio
Ne znam točno što
Netko je nešto rekao
Tiho, skoro nečujno
Nikoga na ulici
Samo grozni urlici
Ljudi što ne sanjaju
Sami sebe proganjaju
Cijelu noć sam hvatao
Barem jednu misao
Uspomenu na tebe
Zrak što već sam disao
Imaš li volje da budeš čudan?
Prošetaj sa mnom i sanjaj budan
Imaš li volje da budeš čudna
Ostani sa mnom i sanjaj budna

Kvragu i vrag bez traga
Pravdi dosadiše povez i vaga
O, umni ljudi što držite silu
Osudiste na grob Kosjenku vilu
Regoč je sam i svrhu traži
Tup je i jadan, put mu pokaži
Činovnik sitan za šalterom sjedi
Zvanje brojača, kaže, ne vrijedi
Kamenje svo je na svome mjestu
Imamo bagere, gradimo cestu
Nemamo kamo krenuti sada
Jer sravnili su zidine Legena-grada
I tko da primi plahoga diva?
Plaše ga auti i pročelja siva
I sitni ljudi ogromne zloće
I nisko nebo što srušit se hoće
A ljudi su čudni
Kada si čudan
Jako ih smeta
Kad sanjaš budan

Duh života

duh zivota sadrze rijeci
duh snazan od svemira veci
da spojimo srca, tvoje i moje
trebamo izreci ih nas dvoje
od tihoga sapta sagradit cu gnijezdo
samo za nas, prekrAsna zvijezdo
da griju se tijela, tvoje i moje
da zivimo zauvijek, sretni nas dvoje

a bogovi djetinjstva ostavljeni stoje
skriveni u zaboravljenom kutu uma
nasa srca niceg se ne boje
domovina nasa sad je ova suma
nestvaRna i luda poput nasih snova
ugodna i njezna poput ruke tvoje
tu, u jedinstvu tijela i uma
uzivamo zvuke, mirise i boje

SAMO SE TI SMIJI

Čudno stanje uma
Puno probušenih guma
I bujela bicikla
Jer glava mi je cikla
Pucam po šavu
Na koljena spuštam glavu
I rukama krijem uši
Zbilju rušim
Onda više ničeg nema
Nema problema
Jedan, dva, tri
Ku-kuuuu, loviš ti

A mogla bi da rastu
Nagib-pera na hrastu
Pas jeba lastu
A lasta nema oči
Pa u jamu skoči
Žlica, vilica, nož
Tko je taj pokemon?
Reci tko je on
Tko je taj pokemon?
Znaš li tko je on?
Tko je taj pokemon?

Austrija

Hitler, Fritzl, bečki šnicl
Dječaci bez muda pjevaju čuda
Natascha Kampusch i Josip II.
I bezglava Marija plešu boogie

Austrijo, zemljo bajna
Tvoja radost je beskrajna
Dobro reče Korvin tebi
Dok drugi se kolju, ti se jebi

TANGO

Nemaš više snage
Pa se hraniš mojom
Problijedio sam, ti si
Zalila me plavom bojom

Kažeš da si sunce
A dolaziš u mraku
Hvataš me za želju
Širiš se po zraku

Glumiš da si ono
Što želim da jesi
Ja ti dajem Oscar
Siši ga i tresi

Hvatam te po sobi
I pravim se ljut
Jedem te i opet lažem
To je zadnji put
Evo pjesma za tebe
Ako želiš reci ne
Ak’ me voliš kazni me
Nacrtaj mi brkove
Hajde sa mnom, sjedi tu
Imaš suzu u oku
Pusti da je izvadim
Da te jedva poljubim
Jer zajedno smo došli
U ovaj kratki raj
Mnogo toga prošli
A još nije kraj
Daj reci mi što gledaš
Da vidim i ja
Želiš me a ne daš
Dok ti lice sja
Ja imam šaku kiše
Umij se u njoj
Plakao sam tiho, tiše
Znaš li da sam tvoj
A tvoja zjenica se širi
I svemu se čudiš
I sve je opet jasno
Dok se ne probudiš

A ljubi me, ljubi me dugo
Kao da je noćas
Posljednji put
Ljubi me, ljubi me nježno
Jer oboje znamo da noćas
Zadnji je put

67 SATI BEZ SNA

67 sati bez sna
Još jedna doza ludila
Pitanja bez odgovora
Ideja bez zanosa

67 sati bez sna
Toliko očaja i užasa
Nimalo traženja i nadanja
Još jedna greška bez kajanja

Zaboravljene riječi
Izmišljeno zvuče
U moju tamu kao pauci
Sada vraćaju se da me muče

67 sati bez sna
Oči su umorne od gledanja
Srce se raspalo od čekanja
Tebe još nema, moja voljena

67 sati bez sna
Još jedna tužna istina
Još jedna bolna spoznaja
67 sati bez sna

Nibiru

Znaš li da postoji mjesto
Mjesto gdje vidim nas često
Tamo odlazim s čežnjom u srcu
Gdje prestaje sve i oslobađa me
Tamo pokraj fantastične duge
Gdje srce je sretno, srce bez tuge

Možda je vrijeme da pokažem karte
Karte što krvare i karte što plamte
A kada umrem proklet ću Boga
Što jedini izlaz zvao se droga

U grimiznoj smrti postat ću nemir
Spoznat ću tko sam i probiti Svemir
Vječan i besmrtan ja tražit ću trag
Makar na kraju puta se cerekao Vrag

Tvoja krv je bijele ruže
Obojila u crveno
Srce mi se nabolo na trn
I sad je prazno i drveno
Što još preostaje za reći
Kada teške suze ne prestaju teći
Gdje se sakriti, kamo otići
Od bolne uspomene ne mogu pobjeći
Jer tvoj miris još uvijek me prati
I zaborav željeni mi krati
Zaborav želim, tko ga može dati
Možda vijeme, mjeseci, dani, sati

Nervozno pile

Znaš šta?!
Reć ću ti ja!
Dođi da ti kažen!
Slušaj me dobro!
Evo ti na!
Aaaaaaaaaa!

crta_nova

Copyright 2016 M.O.R.T. | Sva prava Pridržana | Izrada web stranice: Boza Design